петак, 11. март 2011.

My Secret Longing


Verujem da za sve nas postoji neki film koji nas stalno inspirise, privlaci da ga gledamo iznova i iznova. Ponekad je to zbog glumaca, atmosfere, muzike, zbog jedne scene ili pak samo jednog kadra. Ponekad, medjutim, desi se da jedan film objedini sve to i postane celovito umetnicko delo. U mom slucaju to vazi za Onjegina.
Sta mi se sve svidja u ovom filmu? Prosto one znam odakle da pocnem… Neka budu to glumci. Liv Tajler je divna, prava Tatjana, sanjiva i elegantna. Gospodin Rejf Fajns (sa velikim G), koji spada u moje omiljene glumce, uspeo je da docara melanholicnog aristokratu koji se gusi u dosadi toliko dobro da u njemu skoro vidim Puskina. Evo kako on shvata lik Onjegina:
Onegin is a semi-demonic character with the potential for love, which he denies himself until it's too late. I think he's Byronic. Disaffected men who have some heart of darkness, which actually isn't always there. It is quintessentially romantic, the heart of darkness that could possibly change, like Heathcliff.
Ono sto je posebno interesantno jeste to da se za rad na ovom filmu okupila skoro citava porodica Fajns. Rejf u ulozi glavnog glumca i producenta, Marta Fajns u ulozi reditelja, kao i Magnus Fajns koji je komponovao muziku i Sofi koja se pojavljuje u manjoj ulozi. Prosto se u filmu vidi da se Marta Fajns bavi i fotografijom, jer su joj kadrovi savrseni, poneki predstavljaju prave umetnicke slike. Po mom misljenju, ovo je jedan od vizuelno savrsenih ostvarenja.
Medjutim, ono sto mene licno posebno privlaci u ovom filmu jeste atmosfera koju nosi. Ruska hladnoca, led, melanholija, muzika – sve zajedno na neki nacin docarava tu temu izgubljene ljubavi i propustene prilike. Upravo iz tog razloga se stalno vracam ovom filmu, posebno kad sam u takvom raspolozenju. Upravo iz takvih raspolozenja proistekla su ovi crtezi…





Ovde takodje prilazem i Tatjanino i Onjeginovo pismo, koja skoro znam napamet:)

Tatyana’s Letter to Onegin

Dearest Evgeny,
I write to you, it is all I can do. And now I know it is in your power to punish my presuming heart. Yet if you have one drop of pity, you'll not abandon me to my unhappy fate. I am in love with you and I must tell you this or my heart, my heart which belongs to you, will surely break. I would never have revealed my shame to you, if just once a week I might see you. Exchange a word or two and then think day and night of one thing alone til our next meeting. But you're unsociable, they say, that the country bores you. Is it true? Does the country bore you? Sometimes I wonder that you ever visited us. Why, I'd never have known you or known this agony and fever. I know that all my life's been leading me to this union with you. I recognised you at first sight and knew with certainty. I said to myself, It's him, he has come. Help me, resolve my doubts. Perhaps all this is nonsence, emptiness, a delusion and quite another fate awaits me. Imagine it, I'm here alone half out of my mind. I dread to read this over, my secret longing. I know that I can trust your honour, though I feel faint from shame and fear,
Tatyana

Onegin’s Letter to Tatyana

I can forsee the bitter scorn blazing at me from your proud eyes when you have read my secret sorrow. When we first met, through chance, I saw tenderness like a shooting star but did not dare to put my faith in it. Then Lensky fell, which parted us til further. Then I tore my heart away from everything I loved, rootless, estranged from all, I thought that liberty and peace would serve instead of happiness. My God, how wrong I was. How I have been punished. No, day by day to be with you, follow you everywhere, alive to every smile, each movement of your eyes, to dwell upon you soul's perfection, listen to your voice and grow faint with yearning. That is bliss and I'm cut off from it. My time is short, each day and hour is precious yet I just drag myself around in boredom. Everyday a desert unless when I wake up I know the day will bring a glimpse of you. If you but knew the flames that burn in me, which I attempt to beat down with my reason, but let it be. I cannot struggle against my feelings anymore, I am entirely in your will.

4 коментара:

  1. Poznajem, pored tebe i sebe, jos samo jednu osobu koja tako voli ovaj film a to je moja sestra :))) Ozbiljno, ljudi jedva da znaju da postoji. Naravno, nas dve smo se narocito odusevljavale Rejfom, ali nema veze ;)

    Ovaj drugi po redu crtez mi je jako dobar. Znas li za Artura Rakama (Rackham)? Postavljala sam dosta njegovih ilustracija, narocito na Alphonse's Room a mozes ga naci i na netu (ako vec ne znas ko je)On mi je najomiljeniji ilustrator, bez premca.

    ОдговориИзбриши
  2. I ja imam slicno iskustvo - i ja poznajem samo jos jenu osobu koa voli ovaj film na isti nacin... Za Rejfa mogu da kazem samo jednu stvar, a to je "Tako izgleda gospodin!":) A sto se Liv tice, ja je obozavam i prosto mi je krivo sto je Amerikanka:)

    Mada, mislim da sam ovim postom naneo veliku nepravdu ovom filmu, jer nisam preneo sta taj film u stvari znaci za mene, tako da ce verovatno biti dopunjen tekstom i jos jednim crtezom.

    A sto se Artura Rakama tice, kao sto to i obicno biva sa informacijama koje dolaze od tebe, nisam ni znao da sam se vec sretao sa njegovim radovima. Poznate su mi njegove ilustracije Alise kao i vecine bajki. Ime naravno nisam znao, ali mislim da cu ga sad upamtiti:)Hvala!

    A sto se tice mog omiljenog ilustratora, s obzirom da sam dugo bio opsednut Tolkinom, to bi bio Alen Li, koji je radio ilusracije Gospodara prsenova i po cijim nacrtima je radjena scenografija za film.

    ОдговориИзбриши
  3. Ja sam jos uvek opsednuta Tolkinom :))) doduse, vise ne drzim njegovu uramljenu fotografiju u stanu ali inace sve isto osecam :)

    Svidja mi se i ovaj pridodati crtez. Rejfa obozavam, mislim da je zaista jedan od najkompletnijih glumaca u ovom trenutku. Kao na primer (ali na drugi nacin) Geri Oldman ili Kristijan Bejl. No NIKO kao Rejf ne ume da u otelotvori kako savrseno zlo (pravi "heart of darkness") kao npr. u "Sindlerovoj listi" i da bude tako istinski mukica i sasavac kao u "Spider"-u ili "Oskar i Lusinda". Privatno je, koliko sam nazrela, neuporedivo blizi mukici :)

    A ovde ga volim jer ima i te puskinovsko-bajronovske frckice :)

    Predivan je film. Ne mogu da kazem da mnogo volim Liv ali sve ostalo se slazem u potpunosti. Jedino mi nije bas sasvim jasno zasto si pisma stavljao na engleskom ?

    ОдговориИзбриши
  4. Tolikin zna da bude kao droga...Znam ljude koji su i vilenjacki ucili:)

    Rejfa obozavam (njegovo ime i ne bas, posto su mi trebale godine da se usaglasim sa ljudima oko izgovaranja njegovog imena:) ). Sto se pisama tice, obozavam film, ne toliko knjizevni original. A pisma su prepisana iz filma, zato su na engleskom. Ruski i onako ne znam:)

    ОдговориИзбриши